Pečurke

Vrganj, šampinjoni, lisičarke, bukovača….. svi smo čuli za njih, i svi bar neku vrstu probali. Ukusne, opasne, neizostavne u nekim od jela koje volimo da jedemo. Ovaj put ću se malo više pozabaviti šampinjonima, kao pečurkama koje najviše koristimo u ishrani.                Pečurke se u ljudskoj ishrani koriste od davnina. Imajući u vidu njihove nutritivne vrednosti, primena u kulinarstvu im je veoma široka. Čorbe i supe, razna predjela,salate, ali i glavna jela pripremljena na bazi pečuraka, predstavljaju prave specijalitete.Sadrže male količine masti, oko 0,5%, što ih svrstava u proizvode niske kalorične vrednosti. Pored toga sadrže visokokvalitetne proteine, oko 2,8%, ugljene hidrate,3-5,8% i brojne vitamine i minerale neophodne za normalan razvoj ljudskog organizma. Lako su kvarljive jer  sadrže oko 90% vode u sebi, što predstavlja izuzetno povoljnu sredinu za rast i razmnožavanje brojnih mikroorganizam.  U našoj zemlji najveću primenu imaju svakako šampinjoni.

Za razliku od bukovače, šampinjon(Agaricus bisporus) je osetljiva i lenja gljiva. Od početka uzgoja, ona se djubri raznim đubrivima u velikim količinama, a u poslednje vreme je kod nas u Srbiji moda da se kupuju samo beli šampinjoni, mada ne znam odakle kupcima ta ideja, jer zreo, odnosno,  dovoljno odrastao šampinjon nikada nije snežno beo, već pomalo kremkast. Važno je znati da je otrovna čak i najbezazlenija gljiva, ako je prestara, ako je čuvana u plastičnoj kesi (pa makar i u frižideru), takođe i ona gajena ako je prskana. Zašto? Zato što su gljive, pogotovo šampinjoni, akumulatori svega što se nalazi u supstratu sa koga rastu. Ljudi nadzemni deo zovu gljiva, ali gljiva je mnogo više. Taj nadzemni deo je samo njeno plodno telo, a sama gljiva raste i širi se u zemlji, i zovemo je gljivača. Sve ono što je za samu gljivaču neupotrebljivo i što ona ne preradi, izbacuje u svom plodnom telu, tako da ako se supstrat na kome raste prska, garantovano će ista hemikalija biti sadržana u plodnom telu. Ne jedem gajene šampinjone nikada, jer ih smatram otrovnim gljivama. Američki naučnici su izračunali, da ako svakoga dana jedemo oko 300gr šampinjona, tokom godinu dana, obezbedili smo svoju sigurnu prevremenu smrt, jer unesemo neopisivo veliku količinu hemikalija opasnih po čovekovo zdravlje, u svoj organizam. Po meni, ako kupite šumske gljive na pijaci, imate manji procenat opasnosti od trovanja, nego ako jedete gajene šampinjone. Žao mi je da svima koji ovo čitaju pokvarim uživanje u šampinjonima, ali  smatram da mi je dužnost  da iznesem podatke kojima raspolažem. Dakle šumske, nikako gajene gljive!

Nisam mogla da se odlučim između dva recepta tako da ću staviti oba.

Prijatno!

Punjeni šampinjon

Šampinjoni sa testom

Share:
  • Add to favorites
  • Facebook
  • LinkedIn
  • RSS
  • Twitter
Posted in Kulinarija | Tagged , , , | 2 Comments

Gastronomija, ne astronomija

- Šta studiraš?

- Gastronomiju.

- Astronomiju?

- Ne, gastronomiju.

- Šta ti je to?

Ovako glasi svaki drugi razgovor na temu  mog fakulteta.. Kada ih prođe zapanjenost zbog toga što “gledam u zvezde”, i shvate šta studiram odgovor je – “aha, kuvar”. E pa dragi moji, nije kuvar. Nije samo kuvar. Iako se većina mojih kolega uvredi kada ih nazovu kuvarima, meni je to čast.

Šta je ustvari gastronomija?

Sam naziv gastronomija ili gastrologija  nastala je od grčke reči gastri koja znači stomak i nomos znanje ili zakon. Gastronomija proučava i obuhvata sve  što se odnosi na kuvarsku veštinu, kuvanje i s tim u vezi. Obuhvata još, u širem smislu, i gurmanluk, sladokustvo, a u najširem smislu vezu kulture i hrane, odnosno umetnost ishrane, kulinarsku umetnost. Postoje razne nauke koje su povezane sa gastronomijom. Pre svega napomenuću prirodne nauke koje se bave izučavanjem digestivnog trakta, a zatim i društvene nauke, “fine umetnosti”.

Kuvar – zanatlija ili umetnik?


Kuvar jeste vrsta zanata. Odnosi se na spremanje hrane. Jeste prljavi smo i smrdimo kada izađemo iz kuhinje, uglavnom smo hedonisti i imamo jako nezahvalno radno vreme. Ali za razliku od većine vas mi ne možemo da zamislimo da radimo bilo šta drugo. Da li sebe smatram umetnikom? Svakako. Da li biste vi mogli od praziluka da napravite labuda a od šunke šarana? Da dekorišete jelo tako da gostu bude žao da ga pojede? I to se dešavalo. Po tradiciji kuvari su obučeni u belo, što je sigurno pomalo čudno jer se posle pola sata isprljamo. Zašto onda belo? Zato što asocira na čistoću i higijenu, koja je neophodna za spremanje hrane. Na glavama, kuvari nose kape. Njihova svrha je da prvenstveno kosa ne bi padala u hranu ali istovremeno kuvarske kape govore o rangu, značaju i ugledu kuvara. Što je kapa viša i rang kuvara je viši. Drugim rečima može se reći da se kuvar bavi kulinarstvom. Pod kulinarstvom podrazumevamo umetnost kuvanja, veštinu i tradiciju pripremanja jela povezanu sa običajima i navikama. Predstavlja poseban vid umetnosti, koji se odnosi na ukrašavanje i serviranje hrane. Tek sada dolazimo do termina kuvanje, koje je toplotna ili termička obrada sveže hrane i sirovina. Da li ste znali da mi u svoj organizam unosimo neadekvatnu hranu? I vi sad pomislite na pljeskavice, hot-dog, uopšte brzu i masnu hranu. Ali ja ne mislim na to. Mislim na kuvanu hranu generalno. Nama je organizam napravljen tako da u njega unosimo samo i isključivo živu hranu. Živo meso, živo povrće, bez ikakve termičke obrade. Ali nemoguće je zamisliti današnji ručak, tako što ćemo u mesari kupiti kilogram krmenadli i staviti ih na sto. Zbog ove činjenice trudite se da u sebe unosite što više svežeg, “živog” povrća kao i dimljenog mesa koje nije termički obrađeno.

Postoje razne kulinarske metode. To su pečenje, kuvanje, prženje, roštiljanje, izlaganje mikrotalasima, dimljenje, dinstanje, kišeljenje, sušenje, salamurenje i mlevenje. Tako da dragi moji pazite koji termin koristite dok spremate sebi ručak ili večeru.

U “tursko doba” ovaj zanat se zvao aščija. Tad kao i do pre 20 godina (manje-više) ovaj posao nije bio mnogo popularan. Međutim danas je veoma tražen i dobro plaćen posao, postoje srednje škole za kuvare kao i fakulteti. Zahvaljujući nekim ljudima stekao je popularnost. Neki kuvari su stekli svetsku slavu kuvanjem i nastupima na tv-u. Ali ako su popularni ne znači da su dobri. Dugujemo im zahvalnost što su nas “probili” ali tu se svaka priča završava.

Prijateljski savet

Volim svoj zanat da nazivam “gospodari iz pozadine”. Piće može da vam posluži bilo ko ali obrok ne može svako da vam spremi. Zato, moj savet vam je, nikada se nemojte kačiti sa kuvarom :) !

Prijatno!

Share:
  • Add to favorites
  • Facebook
  • LinkedIn
  • RSS
  • Twitter
Posted in Kulinarija | Tagged , , | Leave a comment