Vrganj, šampinjoni, lisičarke, bukovača….. svi smo čuli za njih, i svi bar neku vrstu probali. Ukusne, opasne, neizostavne u nekim od jela koje volimo da jedemo. Ovaj put ću se malo više pozabaviti šampinjonima, kao pečurkama koje najviše koristimo u ishrani.
Pečurke se u ljudskoj ishrani koriste od davnina. Imajući u vidu njihove nutritivne vrednosti, primena u kulinarstvu im je veoma široka. Čorbe i supe, razna predjela,salate, ali i glavna jela pripremljena na bazi pečuraka, predstavljaju prave specijalitete.Sadrže male količine masti, oko 0,5%, što ih svrstava u proizvode niske kalorične vrednosti. Pored toga sadrže visokokvalitetne proteine, oko 2,8%, ugljene hidrate,3-5,8% i brojne vitamine i minerale neophodne za normalan razvoj ljudskog organizma. Lako su kvarljive jer sadrže oko 90% vode u sebi, što predstavlja izuzetno povoljnu sredinu za rast i razmnožavanje brojnih mikroorganizam. U našoj zemlji najveću primenu imaju svakako šampinjoni.
Za razliku od bukovače, šampinjon(Agaricus bisporus) je osetljiva i lenja gljiva. Od početka uzgoja, ona se djubri raznim đubrivima u velikim količinama, a u poslednje vreme je kod nas u Srbiji moda da se kupuju samo beli šampinjoni, mada ne znam odakle kupcima ta ideja, jer zreo, odnosno, dovoljno odrastao šampinjon nikada nije snežno beo, već pomalo kremkast. Važno je znati da je otrovna čak i najbezazlenija gljiva, ako je prestara, ako je čuvana u plastičnoj kesi (pa makar i u frižideru), takođe i ona gajena ako je prskana. Zašto? Zato što su gljive, pogotovo šampinjoni, akumulatori svega što se nalazi u supstratu sa koga rastu. Ljudi nadzemni deo zovu gljiva, ali gljiva je mnogo više. Taj nadzemni deo je samo njeno plodno telo, a sama gljiva raste i širi se u zemlji, i zovemo je gljivača. Sve ono što je za samu gljivaču neupotrebljivo i što ona ne preradi, izbacuje u svom plodnom telu, tako da ako se supstrat na kome raste prska, garantovano će ista hemikalija biti sadržana u plodnom telu. Ne jedem gajene šampinjone nikada, jer ih smatram otrovnim gljivama. Američki naučnici su izračunali, da ako svakoga dana jedemo oko 300gr šampinjona, tokom godinu dana, obezbedili smo svoju sigurnu prevremenu smrt, jer unesemo neopisivo veliku količinu hemikalija opasnih po čovekovo zdravlje, u svoj organizam. Po meni, ako kupite šumske gljive na pijaci, imate manji procenat opasnosti od trovanja, nego ako jedete gajene šampinjone. Žao mi je da svima koji ovo čitaju pokvarim uživanje u šampinjonima, ali smatram da mi je dužnost da iznesem podatke kojima raspolažem. Dakle šumske, nikako gajene gljive!
Nisam mogla da se odlučim između dva recepta tako da ću staviti oba.







